Određene vrste izloženosti štetnim tvarima na radnom mjestu i s njima povezani učinci na zdravlje mogu se utvrditi i pratiti putem zdravstvenog nadzora i pregleda, tj. primjenom:
- zdravstvenog nadzora prilagođenog oblicima izloženosti i uvjetima na radnom mjestu
- bioloških ispitivanja (uključujući biomonitoring) za posebne pokazatelje rizika.
Programi zdravstvenog nadzora trebali bi se uspostaviti samo ako poboljšavaju zaštitu i sprječavaju rizike te ispunjavaju četiri kriterija: potrebu, relevantnost, znanstvenu valjanost i djelotvornost. Obično ih organiziraju službe medicine rada. U etičkom kodeksu Međunarodne komisije za medicinu rada navedeni su etički kriteriji zdravstvenog nadzora.
U nekim europskim direktivama i nacionalnim propisima utvrđen je sadržaj i metodologija zdravstvenog nadzora za određene čimbenike. Potrebno je voditi evidenciju, a radnike bi trebalo obavijestiti o rezultatima. Međutim, budući da su te informacije povjerljive, poslodavcu se dostavljaju samo informacije o radnoj sposobnosti radnikâ i svim mjerama koje je potrebno poduzeti na radnom mjestu.
Uvjeti za stavljanje na raspolaganje podataka o praćenju i zdravstvenom nadzoru te posebna pravila za vođenje evidencije također su utvrđeni direktivama. Primjerice, Direktivom o karcinogenim i mutagenim tvarima određuje se da se evidencija mora čuvati 40 godina.